Najčešća rečenica koju čujemo na vratima zvuči otprilike ovako: „Došla bih, ali nemam ritma.” U trinaest godina rada nismo sreli osobu koja nije mogla naučiti osnovni korak. Ono što razlikuje ljude nije talent, nego to koliko puta dođu.
Prvo: na prvom satu nitko te ne gleda. Svi su previše zaokupljeni vlastitim stopalima. Drugo: ne trebaš partnera. U grupama rotiramo parove svakih par minuta, i to je najbrži način da naučiš voditi i pratiti.
Treće: obuća je važnija od odjeće. Dovoljne su čiste tenisice s glatkim potplatom; plesne cipele kupi tek kada znaš da ostaješ. Četvrto: dođi malo ranije. Deset minuta prije sata dobiješ mirno zagrijavanje i kratki razgovor s trenerom o razini.
I peto, najvažnije: prva tri sata su najteža, a četvrti je onaj na kojem tijelo počne pamtiti. Ako izdržiš mjesec dana, ostat ćeš godinama — to nam pokazuje statistika svake sezone.
